tag:blogger.com,1999:blog-17794651719516195112024-02-19T10:49:17.110+01:00Nebojša StankovićNauka , IT tehnologije , internet , muzika , knjige , sport , svakodnevicaNebojša Stankovićhttp://www.blogger.com/profile/08123816412682348157noreply@blogger.comBlogger7125tag:blogger.com,1999:blog-1779465171951619511.post-77682450700353812242010-10-09T17:41:00.000+02:002010-10-09T17:41:08.879+02:00Korisni besplatni programi - LaunchyPosle prošlog dosta mračnog posta, sada nešto opušteno. Pomislio sam da neko znanje i iskustvo koje imam , podelim sa drugima. Već godinama, kao hrčak (što bi rekao moj kolega Miloš) , sakupljam i isprobavam gomile kompjuterskih programa, instaliram, deinstaliram... U toj hrpi svega i svačega , često čovek naleti na prave bisere. Ako je pritom u pitanju i besplatan program, šta ćete lepše :) Nameravam da nekoliko postova na blogu posvetim ovoj temi, pa ako ste zainteresovani, bićete na vreme obavešteni. Prvenstveno na umu imam tzv. "prosečne korisnike" računara, mada se nadam da će se naći nešto korisno i za one naprednije. Pa da počnemo...<br />
<a name='more'></a> Sticajem okolnosti, zbog posla a i ličnog zadovoljstva, dnevno provodim između 8 i 10 sati za računarom. Za to vreme pokrenem na desetine programa, otvaram dokumente, pronalazim web stranice i još mnogo toga još. Jasno je da za sve to treba imati veoma dobru organizaciju radnog okruženja na računaru.Jedna od stvari koja me užasava je desktop pretrpan ikonicama. Ako svaki program i svaki dokument "izbacite" na desktop, već posle nekoliko dana napravili ste šumu u kojoj ne možete da se snađete. Quick Launch i toolbar prečice su sasvim ok, ali nisu dovoljne. Posle dosta lutanja i isprobavanja , pre par godina naleteo sam na programčić koji me potpuno osvojio. Zove se <b>Launchy</b>, potpuno je besplatan i može se preuzeti <a href="http://www.launchy.net/download.php">ovde</a> . Izuzetno je jednostavan za korišćenje, veoma prilagodljiv i zauzima vrlo malo sistemske memorije. Evo malo više detalja :<br />
Launchy spada u takozvane "keystroke launcher-e", odnosno programe kod kojih kombinacijom tastera pokrećete druge programe ili dokumente sa računara. Jednostavan i ujedno genijalan koncept, koji je kod Launchy-a odlično realizovan. Posle brze i jednostavne instalacije , program ostaje da radi u pozadini, nevidljiv za korisnika. Pritiskom na kombinaciju tastera ALT+SPACE (ovo se može podesiti u opcijama po vašoj želji) pojavljuje se polje za pretragu. Dovoljno je početi sa kucanjem nekoliko slova naziva programa, dokumenta ili čak web lokacije, i pojaviće se padajuća lista sa rezultatima, koja se dinamički menja kao dodajete ili brišete slova ( podseća na Google Instant Search, zar ne ? )<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZqGrz7_d2uPsBlMIdQKweUHfgAxwjjZBdaUyf2gMeFycwU_exW1lFgwNEk6W-3VNZPgVt7IzdPm_cOHmjXslHLJFZYIk6VXRuqh_ZXdsDRUMiAUl-pNprIPiZrphvxuxxFnvxxuc6X5A/s1600/launchy-search.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="195" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZqGrz7_d2uPsBlMIdQKweUHfgAxwjjZBdaUyf2gMeFycwU_exW1lFgwNEk6W-3VNZPgVt7IzdPm_cOHmjXslHLJFZYIk6VXRuqh_ZXdsDRUMiAUl-pNprIPiZrphvxuxxFnvxxuc6X5A/s320/launchy-search.png" width="320" /></a></div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPjrqiSDXYwQhJcsme82U9ltMnY1mu2lxYrZg263BY9AkUOVPq4N3RA3mvNYLLN5SqpbZhDhkG5Q3BkyH7y8z8e69LkPATwoqNQeLiGk-MrJFUuK34prcHdDnXjEbcSugPlvgIOsAXdzE/s1600/launchy-search2.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="228" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPjrqiSDXYwQhJcsme82U9ltMnY1mu2lxYrZg263BY9AkUOVPq4N3RA3mvNYLLN5SqpbZhDhkG5Q3BkyH7y8z8e69LkPATwoqNQeLiGk-MrJFUuK34prcHdDnXjEbcSugPlvgIOsAXdzE/s320/launchy-search2.png" width="320" /></a></div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6zB9HUss8CNC76c_kpyCItYLwPZt-_LhL36XnE27x4s-472IwIpL4_dYCAdsum7Ndm-8HHwU8OQLblxT8OSoFwOgbYoQJUfVDohROsmOjO2dqQ_mDpPvgXK8NT2J_33gL3mn0bGIoGgc/s1600/launchy-search3.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="188" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6zB9HUss8CNC76c_kpyCItYLwPZt-_LhL36XnE27x4s-472IwIpL4_dYCAdsum7Ndm-8HHwU8OQLblxT8OSoFwOgbYoQJUfVDohROsmOjO2dqQ_mDpPvgXK8NT2J_33gL3mn0bGIoGgc/s320/launchy-search3.png" width="320" /></a></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_AyNFCNLpWWiUyM7O3Iqo41YG1Neaycdjpr-4bYzKuJgaz-uKAPvrN4AHvzvE3ue5vC2Y5AjwW1PdYELB5Zf3QDn_GZBAYhiQC0zdhWWKPFLTOi-yZeNitKaQg49kVgwgD0luhAHrTlU/s1600/launchy-search4.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="201" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_AyNFCNLpWWiUyM7O3Iqo41YG1Neaycdjpr-4bYzKuJgaz-uKAPvrN4AHvzvE3ue5vC2Y5AjwW1PdYELB5Zf3QDn_GZBAYhiQC0zdhWWKPFLTOi-yZeNitKaQg49kVgwgD0luhAHrTlU/s320/launchy-search4.png" width="320" /></a></div><br />
Pritiskom na ENTER pokreće se izabrana stavka. Najbolje od svega , program pamti rezultate koje birate i kasnije ih stavlja na početak liste. Dakle, prilagođava se vašim navikama i potrebama , i vremenom postaje "pametniji". Sa nekoliko pritisaka tastera možete vrlo brzo i lako otvoriti bilo koji fajl na računaru, bez potrebe da znate gde se tačno nalazi ili koji mu je tačan naziv. Pogledajmo malo "ispod haube" :<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjhKdoUvZVKhnZsI_H52JvRH7IWKvKP5S1tJwjkQ_UqPwaoYABtzdpX8RDS4D1WiUW8R2bc0jCeLEOrf3WU8-QPJKLLj8i4GPAzJ6K4Is_1uC2Rjk3I-bFx5cgb805VU7kHf0sBEsIvQ0/s1600/launchy-options.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="315" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjhKdoUvZVKhnZsI_H52JvRH7IWKvKP5S1tJwjkQ_UqPwaoYABtzdpX8RDS4D1WiUW8R2bc0jCeLEOrf3WU8-QPJKLLj8i4GPAzJ6K4Is_1uC2Rjk3I-bFx5cgb805VU7kHf0sBEsIvQ0/s400/launchy-options.png" width="400" /></a></div> U opcijama se kriji sva ona prilagodljivost koju sam ranije pomenuo. Ovde možete podesiti sve : od kombinacije tastera za pokretanje , preko izgleda programskog interfejsa, do lokacija na kojima se vrši pretraživanje . Mađutim , i podrazumevane vrednosti podešavanja sasvim su dovoljne da odmah počnete sa korišćenjem programa.<br />
Najvažniji odeljak u podešavanjima je kartica <b>Catalog </b>, koja sadrži putanje do foldera na vašem računaru gde će program tražiti ono što želite da otvorite. Podrazumevane vrednosti na Windows 7 operativnom sistemu izgledaju ovako :<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAw3DY5rCdFECUgj0TkOPqXTUaVeVvRZagbdo5k_f2vlRzr91zJKVUbqjERwATGvhwXDnxpEG-tX9Ln1QQFrWXGEgcTlmhOxB2Ns8tgI1dB8QdjkYpfGKb7IkI3zv0NrPyygl-UO2gPkI/s1600/launchy-catalog.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="325" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAw3DY5rCdFECUgj0TkOPqXTUaVeVvRZagbdo5k_f2vlRzr91zJKVUbqjERwATGvhwXDnxpEG-tX9Ln1QQFrWXGEgcTlmhOxB2Ns8tgI1dB8QdjkYpfGKb7IkI3zv0NrPyygl-UO2gPkI/s400/launchy-catalog.png" width="400" /></a></div>To su upravo one lokacije na kojima se nalaze prečice ili sami programi koje instalirate. Po želji , možete ukloniti postojeće ili dodati neke svoje lokacije. Kao bonus, tu je i folder Utility koji dolazi sa instalacijom programa, a u kojem se nalaze prečice do nekih sistemskih programa (Shutdown, Reboot, Logoff, Hibernate) i sistemskih lokacija (Control Panel, My Documents, My Network Places...). U manjem desnom prozoru možete podesiti vrstu fajlova koje će program tražiti (.exe, .lnk ...) kako biste izbegli prevelik broj rezultata pretrage.<br />
Kao da i ovo navedeno nije dovoljno, tu su i dodaci (Plugins)<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8Fa8VTQKmphynPTIDgeHlYs0akag_Dezsa5HiI8sIWlmCoJHNp_AsP-rBb4u8DThphgwXWPtPOWEZB0v3txRchvNIfz8FkHkTfv2orMPez0pPknrhub3G0FosnYOiGW9M4OcLXFqx4qQ/s1600/launchy-plugins.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="327" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8Fa8VTQKmphynPTIDgeHlYs0akag_Dezsa5HiI8sIWlmCoJHNp_AsP-rBb4u8DThphgwXWPtPOWEZB0v3txRchvNIfz8FkHkTfv2orMPez0pPknrhub3G0FosnYOiGW9M4OcLXFqx4qQ/s400/launchy-plugins.png" width="400" /></a></div> Najvažniji među njima je Weby , koji u rezultate pretrage uključuje i web stranice iz vaših bookmarka (Firefox ili IE) , kao i pokretanje nekog od brojnih servisa za pretraživanje interneta.<br />
Za one kojima je važan i izgled programa, tu je kartica Skins<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggo-xxxhXCfeb2oWwvSrgntplUTqgb40VLG8B50dnupiK6OBEcFzOUXTzGFrWgmPR2kX3FHkcMicuHailmdxzGCTitRMqwGHnKBxkHjTqA6Ako-FzC2S6tnMaqmf-3ncqiv7Xt1D0Tn-Y/s1600/launchy-skins.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="327" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggo-xxxhXCfeb2oWwvSrgntplUTqgb40VLG8B50dnupiK6OBEcFzOUXTzGFrWgmPR2kX3FHkcMicuHailmdxzGCTitRMqwGHnKBxkHjTqA6Ako-FzC2S6tnMaqmf-3ncqiv7Xt1D0Tn-Y/s400/launchy-skins.png" width="400" /></a></div>Ako vam se nijedna od ponuđenih ne dopadne, dodatne skinove možete naći na <a href="http://www.launchy.net/skins.php">sajtu</a> autora programa . Jednostavno ih prekopirajte u folder Skins u okviru instalacionog foldera (obično je to C:/Program Files/Launchy/Skins ) i kasnije izaberite iz podešavanja.<br />
Na kraju, nekoliko reči o ličnim iskustvima kao korisnika ovo programa. Launchy definitivno spada u onih nekoliko programa bez kojih nikako ne bih mogao da zamislim svoje svakodnevno korišćenje kompjutera. Kod kuće ga koristim sa podrazumevanim podešavanjima, na desktop računaru i na laptopu, i radi fenomenalno. Sigurno preko 80% programa i dokumenata pokrećem upravo na ovaj način. Na poslu su mi podešavanja malo drugačija : tamo sam napravio poseban folder sa prečicama , koji sadrži sve ono što često koristim , i samo taj folder mi se nalazi u odeljku Catalog. Povremeno osvežim sadržaj ako nešto novo instaliram, ali to nije tako često.<br />
U svakom slučaju , osećaj neverovatne jednostavnosti , brzine i pouzdanosti je ono što me svaki put oduševi. Toplo preporučujem da i sami isprobate ovaj program i podelite svoja iskustva sa ostalim čitaocima ovog bloga. Sa svoje strane, ja obećavam još ovakvih tekstova , koji će, nadam se, bar nekome biti od koristi.Nebojša Stankovićhttp://www.blogger.com/profile/08123816412682348157noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1779465171951619511.post-27262904211959545862010-09-29T23:35:00.000+02:002016-11-16T09:47:31.615+01:00Virtuelna realnost Ne, nije to što ste možda pomislili. Nije ovo post o Internetu, socijalnim mrežama, Twitter-u ili Facebook-u . To je za mnoge od nas ponekad stvarniji svet od onog "stvarnog", ako znate šta hoću da kažem...<br />
Hteo sam da napišem nekoliko rečenica o "aktuelnom trenutku" u kojem se svi zajedno nalazimo. Prvobitna zamisao mi je bila da post objavim baš 5. oktobra, zbog jubilarnih 10 godina . Onda sam shvatio da bi to bila samo prazna simbolika, koje ionako ima previše oko nas i do koje je malo kome još stalo. Ivana je to baš lepo i jezgrovito objasnila na svom <a href="http://www.charolija.com/svasta-nesto/srbijo-jebo-te-37-novembar-dan-nezavisnosti/">Charolija blogu</a>. Svaki dan je jednako dobar da kažeš ono što misliš.<br />
<br />
<a name='more'></a> Dakle, gde smo i kakvi smo 10 godina posle? Šta se i koliko promenilo? Da li smo zadovoljni ili je moglo i bolje? Verujem da svako od nas ima svoje viđenje i svoj odgovor. Ja znam da se ne bih nikako vratio u vreme pre tog 5.oktobra 2000. godine. Mnoge stvari su promenjene i niko ne može da porekne napredak u mnogim oblastima života. Ali, postoji nešto na šta sam posebno hteo da skrenem pažnju i što je verovatno uzrok mnogih problema koje i sada imamo. Jednostavno, nismo promenili sami sebe. Mentalitet, loše navike, sistem vrednosti, to je trebalo da bude ključna stvar promena. Najteža, ali i najvažnija. A tu, bojim se, ništa nismo uradili. I zato smo sada tu gde jesmo...<br />
Setite se kako je to bilo pre promena. Čim je postalo jasno da će tadašnji režim izgubiti, ljudi su odjednom svi postali revolucionari i demokrate. Dotadašnja verna "glasačka mašina" počela je naprasno da duva u pištaljke, lupa u šerpe za vreme RTS-ovog dnevnika i ide u protestne šetnje. Ne kažu za džabe da "naš narod uvek glasa za pobednike". Kamo sreće da je u tome bilo bar malo iskrene vere.<br />
A onda su došle promene, desilo se već šta se desilo i onda ...Nije prošlo ni nekoliko meseci, a već su oni novopečeni revolucionari, zajedljivo i zlurado, pitali: "Pa evo, hteli ste demokratiju, i šta sad?? Gde su vam te milijarde dolara, gde su plate od 2000 evra? Za šta smo protestvovali? Ma svi su isti..."<br />
Nije se našao niko sa dovoljno hrabrosti da ljudima kaže da to ne ide tako. Da pred sve nas stavi ogledalo i pokaže surovu istinu: ako iz korena ne promenimo sebe, ništa nam drugo neće vredeti. Opterećeni svojim sujetama i pohlepom za vlasti, željni jeftinih poena, nisu smeli da se upuste u taj nezahvalan posao i kažu par prostih istina. I ličnim primerom pokažu kako to treba i mora. Ne možeš da prekrstiš ruke, sedneš i čekaš da neko drugi to uradi. "Ja sam, bato, moje odradio glasajući, a vi sad , izvol'te, isporučite sve što treba". Toliko smo duboko bili zaglibili, da je bilo potrebno mnogo zajedničke volje i energije da se stvari pokrenu na bolje. A baš te energije nije bilo. Ni među političarima, ni među narodom. Kao da su svi jedva dočekali da se izmaknu na bezbednu udaljenost, da im "ruke budu čiste" i da se posvete omiljenom nam sportu: pljuvanju i kritikovanju. Kao, dosta smo se mi mučili, vreme je da nam , kao "nebeskom narodu", padne nešto sa tog neba.<br />
Doduše, bio je jedan drugačiji od ostalih. Išao je neumorno okolo, pričao i pokazivao kako treba. Objašnjavao kroz alegorije, pominjao "žabe koje treba progutati", "tumor koji treba odstraniti da se spase telo", da spavaš 6 sati i da radiš 15, da počistiš prvo ispred svoje kuće, da je patriotizam kad ne kradeš svoju zemlju i govoriš istinu, da se obrazuješ i radiš na sebi ... Svašta je nešto strašno i pametno zborio, a ljudi su ga slušali i gledali sa blagim podsmehom, misleći u sebi "Šta, bre, ovaj lupeta? Ti ako si lud radi 15 sati, mene ne plaćaju ni za ova 2 što radim. Daj ti nama one evropske plate i penzije, pa onda da pričamo" . I dobio je ono što dobiju svi koji ovde pokušaju nešto suštinski da menjaju. Metak i naziv ulice (ovo drugo nije obavezno, al' volimo simboliku...)<br />
I ko nam je sad kriv? Džaba nam ušminkane ulice, sjajni izlozi, velelepni tržni centri, banke i poslovne zgrade. Sve je opet potonulo u neko beznađe i sivilo. Nismo ni tamo ni ovamo, pogleda uprtih u tu Evropu, kao simbol boljeg života i uređenog društva, a sa obe noge zaglibljeni u blatu sopstvene nemoći da promenimo sebe i sve oko sebe. Ostali smo u duši onakvi kakvi smo oduvek bili - nikakvi. I zato može svako da nam radi šta hoće. Ako nema posla, podmetnu ti Kosovo, ako banditi prave nestašice ulja i mleka, tu je "Farma" - tamo valjda sve uspeva. Neko i pokuša da se pobuni, da traži svoja prava, ali to nikog ne zanima. Ništa nije kao što izgleda, sve je privid i magla. I u toj magli, mi kao guske. Opterećeni istom mržnjom prema različitosti, bahati a puni neznanja, sebični i pohlepni. Bez prave svesti šta je pravo, pravda, zakon, demokratija.<br />
Šta normalnom čoveku tu preostaje? Isto što i uvek: okrenuti se sebi. Činiti dobro za sebe, svoje bližnje, svoje prijatelje. Kao kamen bačen u vodu, svaki taj mali talas će postati veći i spojiti se sa nekim drugim. Pada mi na pamet scena od pre 10 godina: Brankov most koji se sablasno ljulja pod složnim korakom desetina hiljada ljudi (rezonanca, rekli bi naučnici).<br />
Možda nam tako nešto i sad treba...<br />
Nebojša Stankovićhttp://www.blogger.com/profile/08123816412682348157noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-1779465171951619511.post-16263137956818662892010-09-17T23:37:00.001+02:002010-10-09T17:48:36.009+02:00Crne rupe , haos i ostala španska sela<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
Čitam ovih dana (drugi put!) sjajnu knjigu "Haos" Džejmsa Glajka, pa mi nešto pade na pamet : kako mu to uspeva ? Mislim , kako na razumljiv i jednostavan način pisati o nečemu što je daleko od jednostavnog ? U knjizi se opisuju pojmovi od čijih naziva može glava da te zaboli : "dinamički nelinearni sistemi" , "fraktali" , "čudni atraktori" , "diferencijalna geometrija"...a opet , sve zanimljivo i opipljivo , kroz primere, čita se bez problema. Naravno, neko predznanje i sklonost ka toj vrsti literature se podrazumeva, ali opet ...<br />
<a name='more'></a><br />
Pitanje koje sam sebi postavio ne odnosi se samo na ovu knjigu , već uopšte na tzv. naučno-popularnu literaturu, emisije i internet sajtove. Kakvo sve znanje i kakve veštine treba da ima čovek da bi se uspešno bavio približavanjem nauke i njenih dostignuća običnom čoveku ? Kad razmislite malo, vidite da je to skoro nemoguća misija. Pre nekoliko vekova ili čak pre 100 godina bila je skroz drugačija stvar. Mogli ste u isto vreme biti i matematičar, i fizičar, i astronom i da znate skoro sve što se u tim naukama moglo znati. Naravno, tada se naučnici nisu ni bavili popularizacijom nauke , već samom naukom. Ali da jesu,siguran sam da bi im posao bio neuporedivo lakši.<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7DRHgDEQxPqh4k4ZI5ebKrHiQMUEjmK1BDWHxhxaOZYY0Voenenx8DYWWacnsGbYJxN1NpIZNc5pNcPh41-W32qNZD7pQtxqm-6zV6N9tK3zldscY5dXmrD0Nj_9eyqqk1MDRNnRT63M/s200/Sir-Isaac-Newton.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="171" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sir Isaac Newton</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td></tr>
</tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7DRHgDEQxPqh4k4ZI5ebKrHiQMUEjmK1BDWHxhxaOZYY0Voenenx8DYWWacnsGbYJxN1NpIZNc5pNcPh41-W32qNZD7pQtxqm-6zV6N9tK3zldscY5dXmrD0Nj_9eyqqk1MDRNnRT63M/s1600/Sir-Isaac-Newton.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a></div><br />
Današnji naučnici su u potpuno drugačijoj situaciji. Toliko se nauka brzo razvija , toliko novih saznanja se pojavljuje skoro svakodnevno, da modernom naučniku ne preostaje ništa drugo nego da izabere jedno parčence tog , nemerljivo velikog , kolača i da se njemu posveti , maltene bez mogućnosti da se ičim drugim bavi. Moderne teorije u astronomiji i kosmologijji , na primer, često su samo španska sela za nekog "običnog" fizičara koji se bavi nekom drugom granom ove nauke. Moderne naučnike, pogotovo one najbolje , bije glas da su čudaci i samotnjaci. Zamišljamo ih zaronjene u hrpe papira ili ispred računara, kako ispisuju gomilu nerazumljivih simbola. Pričaju sami sa sobom , rasejano i odsutno, nekim šifrovanim jezikom , koji samo oni, i još par njima sličnih "geekova" , razume. Naravno , koristi od te i takve nauke očigledne su i vidljive na svakom koraku i to nije sporno. Ali , kakve su šanse da i mi , obični smrtnici, zavirimo malo u to njihovo tajanstveno carstvo i otkrijemo bar deliće tih nepojmljivih tajni ?<br />
<div style="text-align: left;"></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhiibdoyjKdm-0xkfyFQbFtcb-PFwcIb2HxTy4-ruaTaQn1S28Eb5e5l-QyTk1ySflv5VZlVoC6lg_gOnaaEN_UWndOx3I-Vz2sA-Q6ZYtp9cJLREz32y8OZLo_T0XotJsA0kFPA6niJn8/s200/Atraktor-slika-haosa.gif" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="125" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Atraktor - grafički prikaz uređenog haosa</td></tr>
</tbody></table><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8_4moQ6hhmJndUAgRLp1icATB8hRmPbXnOtKPpJh4AeNB9d5X6ydDMuk0WtnWzxOyKzOXSpvn3u5ai8yJfJiXeucXS0ADbYEZbDI_NFLg5TTW6VhWcmGS12bmMTcJzO11QvrYxQo4fPA/s200/black-hole.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="150" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Crna rupa</td></tr>
</tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhiibdoyjKdm-0xkfyFQbFtcb-PFwcIb2HxTy4-ruaTaQn1S28Eb5e5l-QyTk1ySflv5VZlVoC6lg_gOnaaEN_UWndOx3I-Vz2sA-Q6ZYtp9cJLREz32y8OZLo_T0XotJsA0kFPA6niJn8/s1600/Atraktor-slika-haosa.gif" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8_4moQ6hhmJndUAgRLp1icATB8hRmPbXnOtKPpJh4AeNB9d5X6ydDMuk0WtnWzxOyKzOXSpvn3u5ai8yJfJiXeucXS0ADbYEZbDI_NFLg5TTW6VhWcmGS12bmMTcJzO11QvrYxQo4fPA/s1600/black-hole.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"></a></div><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8_4moQ6hhmJndUAgRLp1icATB8hRmPbXnOtKPpJh4AeNB9d5X6ydDMuk0WtnWzxOyKzOXSpvn3u5ai8yJfJiXeucXS0ADbYEZbDI_NFLg5TTW6VhWcmGS12bmMTcJzO11QvrYxQo4fPA/s1600/black-hole.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a><br />
<br />
Na svu sreći , slika koju sam malopre prikazao više je plod naših predrasuda , nego odraz realnosti. Ipak postoje ljudi koji uspevaju da naprave taj most kojim možemo da zakoračimo u nepoznato . Lepih primera ima na pretek.<br />
Sećam se kako sam , kao osnovac, tamo negde sredinom osamdesetih, jedva čekao svaku novu epizodu sjajne serije "Kosmos" , koju je pravio i vodio legendarni Karl Segan. Kasnije sam se roditeljima popeo na glavu molbama da mi kupe i knjigu , koju i danas čuvam kao relikviju. Pa onda Stiven Hoking , verovatno najveći um današnjice i njegove "Kratka povest vremena" (Biblija za ljubitelje komosa), "Crne rupe i bebe vasione", "Veliko stvaranje"...I sam Ajnštajn je osetio potrebu da se obrati široj javnosti i napiše "Moju teoriju" . Ako pratite Science Channel, videli ste i fenomenalnog Michio Kaku i <a href="http://mkaku.org/">"Physics of the impossible"</a>. Pomenuo sam već knjigu "Haos", pa "Kroz vasionu i vekove" Milutina Milankovića, "Matematički gen" Kita Devlina...na našu radost, spisak je prilično dugačak. Svako od tih ljudi morao je da ima duboko i temeljno znanje o materiji o kojoj je pisao ili pričao, a s druge strane, i sposobnost da to jasno , jednostavno i na zanimljiv način prenese ljudima koji nisu naučnici. Ako ništa drugo, da ih makar podstakne na razmišljanje i dalje istraživanje, da zadovolji radoznalost i želju za nekim opštim znanjem. Takav poduhvat vredan je svakog divljenja i gotovo jednako vredan kao i otkrića ili naučne teorije o kojima pričaju.<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUgSKIrlezs7Bsx7SRQuJYCAIoo690SFe614s1NhHBGhqrCJx_339OMC6dSMdAtuimLvWWO5evcG9LtXw7fygabs7e9Jndqp9CtIxA5ZW50rm7_igrOGwuUC39-ubdj2IBKddmRLuPg2Q/s200/fractal27.gif" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="200" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Primer fraktala</td></tr>
</tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUgSKIrlezs7Bsx7SRQuJYCAIoo690SFe614s1NhHBGhqrCJx_339OMC6dSMdAtuimLvWWO5evcG9LtXw7fygabs7e9Jndqp9CtIxA5ZW50rm7_igrOGwuUC39-ubdj2IBKddmRLuPg2Q/s1600/fractal27.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a></div><br />
Zahvaljujući njima , ono što je nekad bilo nezamislivo, sada je svakodnevna stvar : najveće tajne i znanja dostupna su svima. Ne treba to shvatiti bukvalno , naravno. Ali , danas čak i tabloidi pišu o tome šta je rekao Hoking , a ljudi govore o Velikom prasku i teoriji struna kao o poznatim stvarima . Nauka je izašla iz mračnih laboratorija i zagušljivih kabineta, i zakoračila u svet , među radoznale ljude, gde joj je oduvek i mesto.<br />
I hvala Bogu da je tako. Mada, sudeći prema poslednjim vestima, izgleda da Bog nije imao ništa sa tim...a ni sa bilo čim drugim :)Nebojša Stankovićhttp://www.blogger.com/profile/08123816412682348157noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-1779465171951619511.post-67181395257626474962010-09-10T21:41:00.009+02:002010-09-10T22:01:29.073+02:00KolibaVeć neko vreme planiram da napišem ovaj post. Ispočetka sam mislio da je malo pretencozno pisati o nečemu ako nisi stručnjak za to, da neće biti dovoljni dobro i interesantno, da...ne znam ni ja šta. Onda se desila , sada već čuvena ,<a href="http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/RTS+1/762112/Blog+ti+pomog%27o.html" linkindex="17"> emisija</a> o blogu na RTS-u i onda su sve nedoumice nestale : ovaj blog je neki moj mikrokosmos i ovde mogu da napišem šta god želim i kako god to želim. Pa evo... <br />
<a name='more'></a> Obožavam knjige , još od malih nogu . Do sada sam ih pročitao na stotine, možda i<br />
par hiljada. Neke dobre, neke manje dobre, neke izvanredne , kojima se vraćam više puta. Izgradio sam neki svoj ukus . Desi mi se da uzmem knjigu koja važi za "odličnu, trenutni best-seler, svima-pomera-mozak" i da je ostavim posle nekoliko stranica.Verujem da , kao i ljudi, i knjige imaju dušu , i ako se ne pronađete sa tom knjigom , džaba joj i tiraži i nagrade i ekranizacije. Ne ide, pa to ti je. Slično je i sa samim autorima i njihovim stilom - ne pogode vam živac i tu nema pomoći. Nekima sam , doduše , dao par knjiga "fore" (Pavić i Kueljo, na primer - neka se ljubitelji pomenutih autora ne ljute) , dok nisam shvatio da to nije za mene.<br />
Ali , odlutah daleko od teme...mada ne predaleko. Jer knjiga , o kojoj sam hteo da kažem par reči , zamalo da doživi sličnu sudbinu. Iz naslova ste već možda zaključili da se radi o mnogo hvaljenoj i mnogo prodavanoj knjizi Vilijema Pola Janga , "Koliba". Počeo sam da je čitam sa puno elana, i veći deo je zaista opravdavao sve one hvalospeve kojima je bila obasipana.Glavni "junaci" su Bog, Čovek i Zlo. Prastara tema o tome zašto svemogući Bog dozvoljava zlo u svetu koji je sam stvorio. Odličan stil , tečna , zanimljiva radnja... a onda - totalni obrt i skretanje na put koji mi se nimalo nije dopao. Sve mi se odjednom učinilo banalno, bljutavo i neubedljivo. Neću vam opisivati detalje , jer mi nije želja da prepričavam knjigu (toplo savetujem da je i sami pročitate). Znam samo da sam je razočarano bacio i nisam je otvorio sledeća tri ili četiri meseca. Ali , poznato je da đavo nikad ne spava, pa mi je tako , jednog dana dok nisam bio na oprezu, ponovo stavio u ruke tu istu knjigu. Ovoga puta bio sam rešen da je pročitam do kraja , pa makar i na silu. I nije trebalo mnogo sile. Ubrzo se sve otvorilo i savršeno složilo . Posle nekoliko sati sklopio sam korice , i predamnom je , umesto religioznog pamfleta i petparačke literature, stajala Knjiga u punom sjaju ! <br />
Daleko od toga da se slažem sa svime što je u knjizi napisano ili se pojavljuje kao poruka. Nije poenta u tome da li se slažete sa ponuđenim odgovorima. Ali pitanja koja pokreće definitivno se nalaze u svima nama. Postigla je ono što bi svaka dobra knjiga morala : umesto gotovih odgovora, podstakla me na duboko i ozbiljno razmišljanje. Iz toga je izašlo tako jednostavno , a tako važno saznanje: <b>da je svako od nas važan</b>. Sve što radimo se , kao talasi koje stvori kamen bačen u vodu, prenosi na sve oko nas . Najviše i najbolje što svako od nas može da uradi je da neguje i održava taj svoj mali svet, čineći dobro i misleći dobro. Prosto , jednostavno i genijalno .<br />
To me podsetilo i na ovaj naš mali , virtuelni svet - finu mrežu , u koju svakodnevno upletemo po neku lepu reč, osmeh ili misao . Svako doda po neku dragocenu kockicu tom mozaiku , i sve onda izgleda drugačije , bolje. I učini vas ponosnim što ste deo svega toga.<br />
Za jednu običnu knjigu više nego dovoljno...Nebojša Stankovićhttp://www.blogger.com/profile/08123816412682348157noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-1779465171951619511.post-50807152357980041692010-08-31T00:10:00.003+02:002010-09-10T22:02:42.496+02:00Slavuj sa hladnog severa Znate ono, kad potpuno slučajno naletite na nešto i to vam se neverovatno dopadne - osoba, pesma, predmet, bilo šta. Najbolje stvari se , u stvari, tako i pronalaze. To se i meni dogodilo...<br />
Ne ubrajam sebe u neke vrsne poznavaoce muzike. Slušam sve što može da se podvede pod dobru muziku, bez obzira na zvaničan žanr ili vrstu (tu naravno moram da izostavim turbo, Grand, novokomponovanu i sl.). Kad bih morao da nabrojim omiljene bendove i izvođače , spisak bi bio veom dugačak i raznovrstan, počev od rok i blues klasika , preko domaće rok scene (pogotovo 80-ih godina) , pa do moderne muzike svih vrsta. Nakupilo se tu dosta toga za ovih 39 godina :)<br />
<br />
<a name='more'></a><br />
Ali nisam hteo da razglabam o svom muzičkom ukusu , već da podelim sa vama nešto sjajno , što mi je sasvim slučajno palo pod ruku ili , bolje reći, u uši. Radi se o bendu Nightingale , progressive-metal-Goth (ma šta to značilo ) bendu iz Švedske. Kolega je doneo na posao (hvala Miloše :)) i već posle prvog slušanja sam potpuno odlepio ! Obično se ne oduševljavam tako lako , ali ovo je zaista bilo sjajno. Momci (Dan i Dag Swano,Tom Björn,Erik Oskarsson) tako dobro zvuče , da se prosto zapitate : pa gde su ovi bili sve ove godine i kako je moguće da OVO nisam čuo ?? Sama "definicija" žanra kojem pripadaju skoro da nema veze sa onim što čujete, jer je to prosto nešto sasvim posebno i neponovljivo. A gotovo niko za njih nije čuo. Dovoljno je reći da <a href="http://www.facebook.com/pages/Nightingale/20364031458?ref=ts" linkindex="24">fan grupa</a> na Facebook-u broji jedva nekoliko stotina članova...<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMureZr-jvbcBU9UPZnA3CNlKcN1TXrhflkMPRdiJDINKzC7q9PyWxTUUw3JWdQ4kpi6MBo-iNoWi4mlMGylDKB9jVlo62L0ExGppQFgoHMmDTbYi03n0I0sBanx7i2qyVgHs5Ypo-Er0/s1600/Nightingale.jpg" imageanchor="1" linkindex="25" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMureZr-jvbcBU9UPZnA3CNlKcN1TXrhflkMPRdiJDINKzC7q9PyWxTUUw3JWdQ4kpi6MBo-iNoWi4mlMGylDKB9jVlo62L0ExGppQFgoHMmDTbYi03n0I0sBanx7i2qyVgHs5Ypo-Er0/s320/Nightingale.jpg" /></a></div><br />
Najveći njihov adut je sigurno Dan Swano, mozak celog benda , tekstopisac i , najbolje od svega, lead-vocal. I to kakav ! Glas prepun energije, specifične boje i načina pevanja, prosto ostavlja bez daha. Kad se tome dodaju i <a href="http://www.darklyrics.com/n/nightingale.html" linkindex="26">tekstovi</a>, koji zajedno čine priču koja se provlači kroz većinu pesama, dobijate fenomenalan i neponovljiv doživljaj. Već mesecima njihove pesme čine obavezan deo svake play-liste koju pravim.<br />
Moglo bi se još mnogo toga reći o ovom bendu i njihovoj sjajnoj muzici, ali reči su slaba zamena za pravi zvuk. Bez obzira na vaš muzički ukus , poslušajte <a href="http://www.youtube.com/watch?v=lLFzyqRXhx8" linkindex="27">Nightfall Overture</a> ili bilo koju njihovu pesmu , pa prosudite sami.<br />
Jedva čekam komentare. Siguran sam da nećete biti ravnodušniNebojša Stankovićhttp://www.blogger.com/profile/08123816412682348157noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1779465171951619511.post-1879198492732485612010-08-25T10:16:00.003+02:002010-09-10T22:05:31.810+02:00Partizan u Ligi šampiona O čemu bi drugo jedan zakleti Grobar mogao danas da piše ? Partizan je pobedio slavni Anderleht, plasirao se u Ligu šampiona i svima nama koji ga volimo priredio još jednu noć za pamćenje. Niko ne može da ospori da je to fantastičan uspeh , pogotovu za klub te veličine i finansijske snage , i za zemlju sa ovakvom ligom . Momci su pokazali da imaju srce i mentalitet pobednika i u trenucima kad su igrali slabo i bili pod pritiskom.<br />
Da se ne lažemo, moglo je i drugačije da se završi i to takođe ne bi bilo nepravedno. Međutim, kao i u svemu, treba imati i malo sreće.<br />
<a name='more'></a><br />
Ali , ne želim da se ovaj tekst pretvori u još jedan u nizu hvalospeva , kakvih su danas prepune novine i sportske stranice internet sajtova. Ima i drugih uglova iz kojih treba sagledati stvari. Već čujem priče tipa : "pa i ovo je više nego što se očekivalo, dalje nije bitno ", "ma zaradili su toliko i toliko miliona evra, šta ih briga...". Mislim da nema ništa gluplje od toga . Pa valjda jednom možemo da se izdignemo iznad te malodušnosti i prosečnosti, i da verujemo u uspeh , ma koliko to neverovatno zvučalo. Ne mislim ja da će sad Partizan da dogura ne znam dokle , ali unapred se predavati i tražiti alibije za eventualni neuspeh - to je katastrofa. I to ne važi samo za fudbal, već i za sve drugo. Čini mi se da slično mišljenje ima i mladi trener Partizana . Valjda će uspeti da nešto od toga prenese i igračima, trebaće im. Neka budu hrabri i neka daju sve od sebe, niko više od njih ne može da traži.<br />
I još jedna stvar : proslavljanje pobede. Pa ne mogu da verujem da nismo u stanju ni da se radujemo k'o ljudi ! Zašto uvek mora "ubij, zakolji" ?? Šta su krivi drugi narodi, drugih timovi , zašto mora da se razlupa ceo grad da bi se proslavilo nešto lepo ? Španci osvoje prvenstvo sveta, dva miliona ljudi izađe na ulice Madrida, Barselone , pa se ne desi nijedan incident. Zbog takvih "navijača" i "rodoljuba" normalan čovek ne može da izađe na ulicu, a da ne govorimo o odlasku na stadion. Mislim da je vreme da prestanemo da se krijemo u mišjim rupama i da se stidimo zbog drugih. Da lepo "proradi motka" , pa divljake i kriminalce u zatvor , a sport da vratimo pravim ljubiteljima. Zvuči kao utopija, ali ako dovoljno ljudi poveruje da je to moguće , onda možda i ne bude tako teško.<br />
Ima tu još mnogo toga da se napiše, ali za sada je dovoljno. Ne bih hteo da odmah na početku dosadim lepšem delu naše blogosfere, koji me je tako lepo dočekao na početku mog blogovanja.<br />
Vreme je za povratak u svet koji nije baš tako crno-beo, mada se danas mnogima čini da jeste :)Nebojša Stankovićhttp://www.blogger.com/profile/08123816412682348157noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1779465171951619511.post-41166494269101425202010-08-24T15:29:00.000+02:002010-08-24T15:29:18.861+02:00Moj prvi post Nikad ne bih pomislio da će biti tako teško. Već par godina pratim razne blogove, Twitter , Facebook, bezbrojne popularne sajtove i sve mi se čini da nema ništa lakše : sedneš i napišeš sve što ti je u tom trenutku na pameti.<br />
Međutim, sada kad to pokušavam da zaista i uradim, vidim da nije baš tako. Osećam da postoji toliko stvari o kojima bih hteo i znao da kažem koju reč, ali nije lako to i ostvariti.<br />
Ono što sigurno znam to je da ovo neće biti komercijalni blog (protiv kojih , naravno , nemam ništa) . Biće to skup mojih razmišljanja na razne teme , onako kako mi one budu dolazile na pamet i kako mi vreme bude dozvoljavalo. Ponekad će to biti nešto u vezi sa naukom i tehnologijom, novim programima, gedžetima, ponekad muzika, knjige , sport, internet...ili samo neka situacija , događaj koji je meni interesantan i bitan.<br />
Zato molim za malo strpljenja za početničke pokušaje , koji će vremenom, valjda , biti sve bolji.<br />
<br />
Veliki pozdrav od vašeg NebojšeNebojša Stankovićhttp://www.blogger.com/profile/08123816412682348157noreply@blogger.com7